Ecclesiastes 10

1Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi. 2Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane. 3Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman.

4Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe.

5Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca: 6Ludost se posađuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu. 7Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.

8Ko jamu kopa, u nju će pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješće ga zmija. 9Ko odmiče kamenje, udariće se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.

10Kad se zatupi gvožđe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti. 11Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neće pomoći bajač.

12Riječi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.

13Početak je riječima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje. 14Jer ludi mnogo govori, a čovjek ne zna što će biti; i ko će mu kazati što će poslije njega biti?

15Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otići.

16Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu! 17Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.

18S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuća. 19Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve.

Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeće glas i što krila ima dokazaće riječ.

20